Turizam bi u Ražancu trebao biti primarna djelatnost, a sve ostalo bi trebalo biti podređeno turizmu. Međutim, Općina Ražanac i mještani nisu u dovoljnoj mjeri razvili određenu sinergiju, koja bi turizam izbacila u prvi plan.
Naime, za bavljenje turizmom nije dovoljno imati samo čisto more i zrak. To je već odavno poznata činjenica. Zato bi se Općina najprije trebala opredjeliti kakvim oblikom turizma će se baviti (masovni, izletnički, kulturni, nautički…). Turizam zahtjeva stvaranje imidža i kreiranje brenda koje se zasniva na stvarnoj situaciji mjesta. Dakle, treba sagledati geografski položaj mjesta te prirodne i povijesne resurse. Tek nakon toga treba odrediti druge smjernice kretanja kao što su ulaganja i poticaji. Turizam bi u Ražancu trebao biti brend preposnatljiv po svojim specifičnostima kojih nigdje nema. To nije nimalo lako. Drugi nemaju po čemu biti prepoznatljivi pa izmišljaju kojekakve proizvode, kao što su npr. ribarske fešte dvadesetak kilometara od mora, da bi privukli turiste. No, međutim, Ražanac i okolica imaju dovoljno specifičnosti po kojima su, ili bi trebali biti, prepoznati, a nisu zbog nedovoljne promidžbene aktivnosti, tj. neisticanja svojih pozitivnih strana, kojih u ovom kraju ne manjka, u odnosu na negativne.  
Npr. upitavši nekog prolaznika, ili spomenuvši Ražanac u Zadru i okolici, prva asocijacija u 80% ispitanika bit će mine i mineri (ubijanje riba minama). A isto tako minera (dinamitaša) ima, i bilo je, duž cijele naše jadranske obale. Ali to je tako. I dok se takva razmišljanja ne promjene tako će ostati. Tko će ih promjeniti? Odakle početi? Kako ih promjeniti? Odgovor je jasan: Treba početi iz Ražanca. Kako? Polako. Mukotrpno. Strpljivo. Plodovi neće izostati, jer je ovaj kraj toliko lijep u svoj svojoj raznolikosti da samo zajedničkim radom Općine i svih njenih stanovnika može doći do napretka i boljitka za sve stanovnike ovog prekrasnog komadića Hrvatske i Mediterana kakav je nekad bio!
Na kraju treba napomenuti da su zahvaljujući upravo turizmu mnoge zemlje skinute s popisa najsiromašnijih, a to su postigle tako što su u turističku ponudu uvrstile tradicionalne vrijednosti koje treba isticati, a ne sramiti ih se.