Nekad je stočarstvo, uz vinogradarstvo, bilo glavni gospodarski čimbenik na ovim prostorima. Međutim, rijetki su ostali oni koji se bave stočarstvom, a i oni se bave uz neki od drugih poslova. Do šezdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo domaćinstva koje nije imalo poneku ovcu, kokošku, magarca, svinju ili kravu. „Industrijskom revolucijom“ u šezdesetima došlo je do naglog napuštanja tradicionalnog načina života, a to je podrazumjevalo i napuštanje stočarstva.
Od pasmina ovaca najzastupljenija je dalmatinska pramenka. Ova pasmina je vrlo otporna i prilagođena klimi ovog područja (visoke ljetne temperature često popraćene dugotrajnom sušom, bura u zimskim mjesecima i često niske temperature). Karakterizira je dobro iskorištavanje travnjaka loše kvalitete. Kvaliteta mesa dalmatinske pramenke je izvrsna i predstavlja kulinarski specijalitet.
Dok je na susjednom otoku Pagu stočarstvo, tj. ovčarstvo (Paški sir i janjetina), prepoznato kao glavni proizvođački adut, dotle se u Ražancu i okolici nitko na ozbiljniji način ne bavi ovom djelatnošću, iako imamo iste klimatske i geografske uvjete kao i Pažani.