Škola je jedan od glavnih nositelja svakog društva i države. Stoga se s pravom ponosi svaka država koja ima dobru školu, jer je ona temelj bolje budućnosti i zrcalo u kojemu se ogleda znanje i sposobnost njezina stanovništva. Danas ne možemo zamisliti mladog čovjeka koji nije završio osnovnu pa čak i srednju školu, tj. makar "neki zanat", kako bi rekli naši stari.
Najstariji pisani dokumenti o školstvu u Ražancu nalaze se u župnom uredu u Ražancu, a najnoviji dokumenti nalaze se u Spomenici Osnovne škole "Jurja Barakovića" u Ražancu. Prikupljeni su i zabilježeni zahvaljujući marljivosti nastavnika Mariji i pok. Peru Hilje.
Prema najstarijim pisanim dokumentima o školstvu u Ražancu, pronađenim u arhivu župnog ureda Ražanac, rad škole datira od mjeseca veljače 1843.g. Međutim, postoji velika vjerojatnost da je škola postojala i ranije, no o tome nema pisanih dokumenata. Sva trenutačno dostupna dokumentacija u vremenu od 1865. do 1879.g. je na talijanskom jeziku. U ovom razdoblju u školi se govorilo talijanski, ali na više mjesta u dokumentima i spisima stoje opaske da učenici slabo govore talijanski i ne prihvaćaju taj jezik, kao npr. "Svim obično je i govorenje u jeziku našemu slovinskomu" ili "Nema kod nas govorenja neg samo slovinsko" itd.
Ondašnji župnik don Ivan Vidov napravio je spisak djece koja su pohađala školu od 1865. do 1869.g. u župi Ražanac. Bilo ih je sveukupno 91 u pučkoj muškoj učionici.
Godine 1879. govori se o novoutemeljenoj školi, i od tada je dokumentacija pisana na materinjem (hrvatskom) jeziku. Te godine u prvom razredu bili je čak 23 učenika.
Rad škole nadziran je od mjesnog nadzorništva (župnika) i Mjesnog školskog vijeća (župnik, učitelj i tri člana iz mjesta). Svake treće godine, na početku školske godine, formiralo se novo Mjesno školsko vijeće. Preko nadzorništva i Mjesnog školskog vijeća za rad škole se odgovaralo kotarskom vijeću u Zadru koje je imalo svog nadzornika koji je nadzirao rad po školama na području Kotara Zadar.
Prva školska zgrada bila je smještena na mjestu današnjeg dijela dvorišta Zvonka Miletića Lugarovog, a zemljište je nabavljeno u Šime Vežića pok. Bože 22. studenog 1890.g.
Godine 1937. izgrađena je nova školska zgrada na mjestu na kojem se i danas nalazi.
U vrijeme II. svj. rata i talijanske okupacije ponovno dolazi u školu, zajedno s talijanskim učiteljima i njihov jezik, kojeg učenici ni ovaj put nisu prihvatili. 
Nakon II. svj. rata pa sve do današnjih dana škola u Ražancu je bila glavni nositelj i pokretač kulturnih (i ne samo kulturnih) zbivanja u Ražancu.
Međutim, valja primijetiti jednu negativnu pojavu, a to je da se broj učenika iz godine u godinu znatno smanjuje.