Ražančani su u prošlosti manje koristili more nego danas, pa su tako i današnji Ražančani nešto skloniji poljodjelstvu, ali ipak se primjećuje nagli zaokret ribarstvu, posebno u posljednjih 15-20 godina. Tome je najprije doprinjela i novoizgrađena lučica Stari porat, a potom i lučica Draga, u kojima se svaku godinu povećava broj novih brodica.
Ipak, moglo bi se reći da ribarstvo u Ražancu nije bilo nikad bolje razvijeno nego danas, sa neprekidnim trendom rasta i razvoja.
Prije Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega u Ražancu su bili rijetki oni koji su se bavili ribarstvom. Među takvima valja istaknuti Šimu Vitasa “Ćivla”, obitelj Zubčić i obitelj Žagar.
Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, do prije 15-ak godina, jedan od rijetkih stanovnika kojemu je izvor prihoda bilo ribarstvo, uz nešto poljoprivrede, bio je Ante Marelić “Lojo”. Ante je posjedovao jednu staru gajetu (leut) kojom je ribario uzduž Velebitskog kanala. Jedne olujne noći sredinom 1980.-ih godina bura ju je otrgnula s veza i izbacila na obalu. Pošto je bila vrlo stara i dotrajala nije se mogla popraviti. Ribarsku tradiciju obitelji Marelić nastavio je Šime Marelić pok. Blaža sa sinovima koji danas ima veći ribarski brod prilagođen ribolovu u dubokom moru mrežom kočom.
Pedesetih i šezdesetih godina 20.-og stoljeća u ražanačkom Starom portu bilo je nekoliko gajeta (leuta), a Ražančani su čak jednu i opjevali:
“Ratina, ratina dida Bene gajeta
plovi po moru sve do Stojana.
Op, op, op, puče didu Beni štrop!”

Danas u Ražancu i ražanačkom kraju ima priličan broj ljudi koji žive od ribarstva, ali je ipak puno veći broj onih koji se samo sportski bave ribolovom kao dodatnim izvorom prehrane.
Ražančani su po tradiciji više navigivali (bili pomorci) nego što su se bavili ribarstvom. Zbog toga su u ražanačkoj lučici (Starom portu) vlasnici većine brodica bivši ili umirovljeni pomorci. Moglo bi se reći da u Ražancu ne postoji kuća ili obitelj iz koje netko nije bio pomorac.
Ražančane i njihove goste svježom ribom opskrbljuju domaći ribari. Riba se najčešće lovi mrežama (potegače, tartane, popone ili baligoti), parangalom, pomoću osti (na sviću), vršama, ali mora se priznati da se još uvijek dosta ribe ubije u krivolovu (minama).
Ražanačke brodice (kaići) nekad su se vozile samo na vesla i uz pomoć jedra (idra) dok nisu došli u uporabu vanbrodski motori (pente), a u zadnje vrijeme u ražanačkoj lučici prevladavaju brodice s unutarbrodskim motorima (motorini).