Jedan od najvažnijih simbola Ražanca je svakako ražanačka utvrda, tj. Kaštelina kako kažu Ražančani. Ona nije samo obična gomila uzidanih stijena. Ona je ponos ražanačke opstojnosti na ovom području i prkos neprijatelju ma s koje on strane svijeta dolazio.
Naime, ranohrvatsko selo Ražanac do turskih je provala bilo smješteno oko crkve Sv. Jadrije (Andrije), u polju, oko 2 km južno od današnjeg mjesta. Ražanac je na današnjem položaju izgrađen tek početkom 16.st., nakon što su Mlečani radi obrane od Turaka i gusara uskoka u Velebitskom kanalu izgradili brojne utvrde. Tako su i uz more u Ražancu 1507.g. utvrđene tri kule. Raspored kula je bio od istoka prema zapadu s tim da su dvije bočne kule bile manje i uz samu obalu mora, a srednja kula je bila najveća i dominirala je čitavim prostorom, tj. poluotočićem kojeg su zatvarale. Sve tri kule su bile povezane bedemom oko 1 m debljine. U prošlosti ulaz u utvrdu je bio moguć samo kroz glavna vrata koja su se nalazila oko 3m zapadno od središnje kule, dok je danas bedem urušen na nekoliko mjesta pa se koristi za prolaz automobila. Srećom glavni ulaz nije stradao tijekom godina i ostao je sačuvan do danas.
Unutar utvrde i danas su na nekoliko mjesta vidljivi temelji nekih građevina, što bi stručnjaci svakako trebali ispitati.
Početkom osamdesetih godina 20.-og stoljeća zbog blizine mora, jakih bura i neodgovornosti pojedinih mještana istočna kula se u potpunosti urušila. Tako su sad ostale samo dvije kule i veći dio obrambenog zida.
Ovo su temelji iz kojih je današnji Ražanac niknuo i naša Kaštelina je jedan kamenčić u mozaiku predziđa kršćanstva (antemurale christianitatis), a mogla bi biti i središte oko kojeg će se okretati turistička ponuda Ražanca.
Godine 2008. osigurani su novci i pristupljeno je obnovi utvrde, što je svakako pohvala ovdašnjoj vlasti.