Današnji Jovići „rasporedili“ su se u nekoliko zaselaka od kojih su najvažniji Zapadni i Istočni Jovići. Jovići su udaljeni 6 km jugoistočno od Ražanca (g.š. 44° 15' 03'' N i g.d. 15° 23' 29'' E) uz prometnicu prema Posedarju i Masleničkom mostu na nadmorskoj visini od 160 metara.
Najstariji ostaci života na području Jovića sežu daleko u prapovijest. Možemo sa sigurnošću tvrditi da je na ovom prostoru čovjek oduvijek živio i bavio se lovom, stočarstvom i poljodjelstvom.
Dolaskom Hrvata na ove prostore, u 7. stoljeću, razvija se više srednjovjekovnih sela od kojih je najvažnije selo ČAKAVCI (Chiacafci, Chiachafci, Chiacaffci, Jacavce). Tu se još spominju sela: Pustojanci, Krbavac Lug, Mundići i Polačina.
Čakavci su se prostirali od lokaliteta Grljevci, uključujući i taj lokalitet, i dalje na jugoistok. To potkrepljujem činjenicom da se godine 1545. prodaje zemlja u selu „Chiachafci loco dicto gerglieuac“.
Pri popisu stanovništva zadarskog kotara izvršenom 1527.g. navedeni su Čakavci, koji su tada brojili 35 stanovnika.
Kod katastarskog popisa što su Mlečani proveli u Zadru 1421.g. Čakavci se spominju kao međaš susjednog sela Krbavac Luga (Luka) koje je bilo tada vlasništvo zadarskog plemića Filipa Jurjevića (de Georgiis), a Mlečani su mu ga zaplijenili jer im nije bio odan.
U jednom dokumentu od 1461.g. spominju se Veliki i Mali Čakavci. Oni se navode na mnogim mjestima u spisima zadarskih bilježnika od 14. do 16. st., najčešće kao predmet kupnje i prodaje zemlje. U nekim se dokumentima govori o mlinu za žito koji se tamo nalazio kao i o vapnenici zadarske obitelji de Marco alias Meštrović koja je u Čakavcima imala posjede. U tim se ispravama spominju razna susjedna sela: Mundići (Premudić), Stanića selo, Snojaci, Zlokrajci, Maljine, Pustojanci, Poričane, Kamenjane kao i drugi lokaliteti: Šopot, Grljevac idt. Neka od navedenih imena postoje pod istim nazivom i danas, što nam služi za pobližu ubikaciju onih kojih više nema. Zabilježena su i imena raznih osoba iz navedenih sela.
Godine 1507. Ražančani i Čakavčani grade kuće i kaštel u današnjem selu Ražancu koje se dotle nalazilo nešto udaljeno od morske obale blizu polja oko crkve Sv. Andrije, koja je bila seoska župna crkva. Godine 1646. Turci su zapalili Ražanac kada su ga po naređenju mletačkog generala Foskola stanovnici napustili. Vjerojatno su tom prilikom stradali i Čakavci.
U jednom dokumentu od 1609.g., koji se u prijepisu od 1803. nalazi u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, postoji nacrt sela Čakavaca u kojem ima oko 15 kuća, ruševine jednog mlina i dvije crkvice, i to Sv. Andrije i Sv. Marije. Naznačena su i susjedna sela, Zlokrajci sa sjeverozapadne te Polačina i Pustojanci s jugoistočne strane Čakavaca. Obje ove crkve još postoje i one nam najbolje mogu poslužiti za točan položaj Čakavaca. Samo ime sela Polačina ukazuje da se tu nalazila nekakva palača, vjerojatno knezova Markovića, koji su u Čakavcima imali svoje posjede, kako ćemo vidjeti.
Jovići su, dakle, nikli na mjestu nekadašnjih Čakavaca. Ime su dobili po obitelji Jović koja se tu nalazi na spomenutom nacrtu 1609.g. u Polačini, odnosno u zaselku Pustojancima (kap. Marko Jović sada Ilija sin Grge). Na popisu stanovništva zadarskog kraja iz 1608.g. spominju se Ante Jović, Jure Jović i Petar Jović sudac. Godine 1684. kapitan Iveško Jović (1619. - ?) predvodi Ražančane u pripremama obrane od turskog napada, a već 1725. Vicko Jović ima kuću u Jovićima. Najpoznatiji uskok iz ovog kraja bio je upravo kapitan Iveško Jović koji se dokazao u Morejskom ratu (1684. – 1699.) između Turske i Mletačke republike. Najvjerojatnije današnji Jovići nose ime zahvaljujući zaslugama ovog junaka.
Dugogodišnjim prešućivanjem potiskivano je u zaborav postojanje hrvatskoga plemstva koje su svojim vrlinama stjecali naši preci. Tako je do danas malo poznato plemstvo porodice Jović. Vrlo raskošan porodični grb plemstva Jović opisan je u kapitalnom djelu tiskanom u Nürnbergu 1899.g.: „Der Adel von Kroatien und Slavonien“, („Plemstvo Hrvatske i Slavonije“) autora dr. Ivana pl. Bojničića.
Knezovi Markovići od poznatog roda Šubića iz Bribira imali su svoje posjede i kuće u Čakavcima.
Klaić kaže da se svako pleme starih Hrvata dijelilo u nekoliko koljena, a sastojalo se od više ili manje „hiža“ ili kuća (lat. Domus, danas zadruga). U 14. i 15. st. bile su u plemenu Šubića „hiže“: Banići, Markovići, Obradići, Ugrinići, Miroslavići, Slavogostići itd.
Kad je 1347.g. kralj Ljudevit Anžuvinac zamijenio s Jurjom Šubićem Zrin za Ostrovicu, ostali su svi drugi Šubići, osim samog Jurja, dalje na svojim posjedima u Dalmaciji. Tako je bilo i s Markovićima.
Posjed kneza Marka iz Bribira spominje se u Čakavcima 1367.g. Vjerojatno je po tom Marku nastala „hiža“ Markovića. Bribirci su posjedovali Krbavac Lug koji graniči sa Čakavcima 1322.g. Markovići su imali posjede i u nekim drugim mjestima Ravnih kotara počevši od samog Bribira prema sjeveru, i to u Jošanima, Kamenjanima, Tršcima i Ninu, gdje su posjedovali vlastite kuće, kao i u Zadru.
U jednoj ispravi od 1490.g. braća Marko i Marin pk. Jurja i Jakov pk. Mate navode da im se posjedi protežu od granice crkve Sv. Marije u Pustojancima do crkve Sv. Andrije u Ražancu.
Ovdje već spominjana crkva Sv. Marije Mandaline nalazi se u polju kod Jovića. Izgrađena je u romaničko-gotičkom stilu u 13.-14.st. Iznad ulaznih vrata ugrađen je kameni grb knezova Šubića iz Bribira, tj. orlovo krilo, što svjedoči da su je najvjerojatnije podigli Markovići.
Porušena je za vrijeme Turaka, a tek 1893.g. obnovljena i blagoslovljena u vrijeme župnikovanja don Šime Meštrovića. U vrijeme župnikovanja don Vladislava Cvitanovića, točnije 1930.g. na crkvu je postavljen betonski krov, dok je prije bila pokrivena crijepom.
Vrata na crkvi su okrenuta prema zapadu, a na crtežu od 1609.g. naznačena su dvoja vrata (sa zapadne i južne strane).
Na oltaru se nalazi jednostavna slika sv. Marije Mandaline.
Ispred oltara je grob uzidan od kamena, a u njemu je kostur odrasla muškarca.
Oko crkve je bilo groblje, čiji su ostaci i danas dobro uočljivi. Na tom groblju je prema predaji pokopan jedan svećenik kojega su ubili Turci. Zanimljivo je istaknuti da su na tom humku kosti pokojnika pod vodom. Okolni seljaci vjerovali su da će one godine kad presuši grob ljetina biti loša.
Druga se crkva u Jovićima nalazi na mjestu gdje je 1970.g. bila podignuta kapelica. Godine 1982. na istom je mjestu izgrađena nova crkva u vrijeme župnikovanja don Ante Erstića posvećena svetom Nikoli Taveliću. Oko crkve se nalazi novouređeno groblje.
U crkvenom smislu Jovići spadaju pod župu Gospe od Ružarija sa središtem u Ražancu.
Jovići sa svojim zaselcima, po popisu iz 2001.g. imaju 420 stanovnika, površinu od 15,02 km², i prosječnu gustoću naseljenosti od 28 st./km².
U Jovićima je četverogodišnja područna škola Osnovne škole Jurja Barakovića iz Ražanca.

Tradicijska kultura mještana jovića je ostala održana do dana današnjeg i ona se očituje kroz:
•  stare napjeve
•  kolo
•  običaje vezane uz velike blagdane
•  običaje vezane uz doba godine
•  običaje uz pokapanje mrtvih

Prezimena koja nalazi,o u Jovićima: Jović, Gruban, Miočić, Stošić, Pržić, Proroković, Barać, Knežević, Verunica, Mustać, Vuleta.
Najbrojnije je prezime Jović. U selu se nalazi područna četverogodišnja Osnovna škola Jurja Barakovića, koju trenutno pohađa 20 učenika. Pored škole se nalazi osvijetljeno asfaltirano igralište. Početkom 90-ih godina prošlog stoljća asfaltiran je Banov put koji vodi od mjesta do mora dužine oko 1000 m Neposredno prije početka Domovinskog rata mještani su dragovoljnim radom uredili i popločali omiljenu plažu Radanovica. Prije 15-ak godina također dragovoljnim radom mještani su uredili lučicu Vrulja 20-ak vezova.
Mještani Jovića su vrlo aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu. Mjesto je dalo 83 dragovoljca Domovinskog rata. U ratu smo imali 2 ranjena mještana. Nitko nije poginuo.
Nakon rata prionulo se izgradnji mjesta te vraćanju mladih Jovićana na ognjišta.
Tijekom rekonstrukcije Državne ceste Posedarje - Ražanac asfaltirano je oko 5 km ulica u mjestu, poboljšana je javna rasvjeta, izgrađeno je oko 3 km nogostupa. Pristupilo se uređenju crkve Sv. Nikole Tavelića; izgrađen je kameni zid dužine oko 200 metara, postavljena nova dvorišna vrata na ulazu u crkvu i groblje, uređen je prostor ispred crkve i započelo se s uređenjem novog dijela groblja. Mještani su uvelike svojim dragovoljnim radom i novčanim prilozima pomogli ostvarenju ovih projekata. U tijeku je natječaj za vodovodizaciju mjesta. Te se nadamo da ćemo 2008. godine kada slavimo 400 godina od spomena imena Jović imati tekuću vodu u svakom domaćinstvu.
U planu su nam cjelovito uređenje poljskih putova, obnova crkve Sv. Marije Mandaline, uređenje mirila, uređenje velikog igrališta itd. Sve u cilju revitalizacije Jovića. (Izvor: www.opcina-razanac.hr)