Ražanački krajolik čine tri paralelne bore (kose) i dvije udoline (polja) između njih. Što se tiče biljnog svijeta svaka od ove tri bore čini cjelinu za sebe.
Sjevernu boru karakterizira relativno slaba pošumljenost. To se posebno odnosi na dio od Ražanca do Ljubačkih vrata, tj. Paškog mosta gdje prevladava krš. Međutim, na ovom terenu posljednjih godina zadarska “Šumarija” ulaže znatne napore da se ovaj dio pošumi i rezultati su već vidljivi, jer se većina posađenih borova primila.

Dio sjeverne strane sjeverne bore od Jovića do predjela zvanog Torine samonikla je šuma hrasta medunca (Gaj), a u neposrednoj blizini Ražanca 1938.g. zasađena je borova šuma. Od nižeg raslinja po ovoj strani bore najčešće susrećemo smriku, vrištiku (vrijes), kupinu i klen. U samom Ražancu ljudi su zbog otpornosti na posolicu i buru prije sadili oko kuća draču (bagrem). Međutim, primjećuje se da se u posljednje vrijeme još otporniji pokazao Karamiž (tamaris). Između škole u Ražancu i predjela zvanog Vlake razvio se šumarak divljeg koka. Od samoniklog grmlja još susrećemo divlji šipak ili divlju ružu, a od sitnog raslinja najznačajniji predstavnici su: kadulja, slavulja, bukavac, sparožina i smilj.

Južna strana sjeverne bore nije šumovita izuzev što u privatnim posjedima (posebno oko Jovića) susrećemo šumu Hrasta i pokoji samonikli brijest. U dvorištima Jovićkih kuća nailazimo i na poneki zasađeni badem (bajam). Ova strana sjeverne bore je manje kršovita i mnogo je zelenija od sjeverne strane zbog bolje zaklonjenosti od bure i nanosa soli. Stoga ovdje susrećemo i pokoji grm brnistre (brnestre) i stablo smokve.

Na srednjoj bori po cijeloj njenoj dužini ne susrećemo tragove krša, stoga je ova bora i najbolje pošumljena. Od Radovina do Podvršja je hrastova šuma. Sa sjeverne strane ove bore, na predjelu zvanom Brdo, prevladava borova šuma. Zapadno od ceste Ražanac – Zadar sa sjeverne i sa južne strane ove bore digla se borova šuma koja je prije 15 – 20 godina zasađena. Od nižeg raslinja po ovoj bori prevladava mirta (mrta), brnistra (posebno s južne strane), planika (prvka), kupina i smrika. Od sitnog raslinja najčešće susrećemo sparožinu, a ni gljive nisu rijetkost kojih ima i na sjevernoj boti posebno u šumi Gaj gdje je debeli sloj od lišća i visoka vlažnost tla.
Južna strana južne bore ima nešto hrastove šume ograđene u privatnim imanjima i nešto brijesta (brista), dok je bora većim dijelom kršovita i prekrivena nižim i niskim raslinjem (smrika, kupina, trn, smilj itd.)

U sjevernoj udubini (polju) oko potoka Jaruga zbog obilja vode rašireni su jablani, vrbe, topole, trska (trstika) i rogoz.
U južnoj udubini (polju) uz potok Krneza pretežno rastu vrbe i topole, a ponegdje ima i jablana.
Divlje cvijeće na ražanačkom prostoru kad se pojavi u proljeće skriveno je u zavjetrine, a najčešće susrećemo ljubičice, ciklame (tučipake), visibabe, šafrane (boliglavce), zvončiće, tratinčice i dr.
Od samoniklog bilja koje se koristilo za prehranu posebno valja istaknuti žutenicu, koromač, divlji luk (najbolji i najukusniji je s Istočnjeg školja), sparogu, kukelj, a maslačak (mličinjak) i slatkovina su se najčešće koristili za prehranu stoke.

Ovdje treba još spomenuti biljke koje rastu u neposrednoj blizini mora i u najnižim morskim dubinama. To su prvenstveno mrižica, petrovac, jadranski bračić (puckalica) i morska salata. Prve dvije biljke (mrižica i petrovac) rastu u neposrednoj blizini obale i izložene su najvećim udarima vjetra i nanosima soli. Jadranski bračić je endem Jadranskog mora, a ujedno je pokazatelj čistoće i nezagađenosti mora, a hvala Bogu susrećemo ga uzduž cijele cijele ražanačke obale. Na kraju treba spomenuti i morsku salatu koje nema puno, ali je ipak ima tamo gdje nema jadranskog bračića. Dakle, morska salata je sušta suprotnost jadranskom bračiću i pokazatelj je onečišćenosti mora.

Danas kad je životni standard podignut na višu razinu i kad više nema potrebe za tolikom sječom šume za ogrjev i ispašu stoke, treba voditi računa o pošumljavanju preostalog dijela ražanačkog kraja koji nije pošumljen, a pogodan je za to. To se posebno odnosi na dio od Ražanca do Ljubačkih vrata, tj. Paškog mosta i oko njega. Samim pošumljavanjem (što zadarsko poduzeće “Šumarija” u posljednje i radi) zaustavit će se daljnje širenje krša, poboljšat će se vlažnost tla i klimatski uvjeti, što će automatski uvjetovati bolje uvjete života na ovom prostoru.